akcidencija


akcidencija
• accidence

Hrvatski-Engleski rječnik. 2013.

Look at other dictionaries:

  • akcidencija — akcidèncija ž DEFINICIJA stjecaj okolnosti, slučajna oznaka ili moment, posljedica čina bez namjere; slučajnost, nebitnost, akcidens ETIMOLOGIJA srlat. accidentia ≃ accidens: slučajan, koji se dogodio ← accidere: pasti, slučiti (se), dogoditi… …   Hrvatski jezični portal

  • akcidens — àkcidens m DEFINICIJA v. akcidencija ETIMOLOGIJA vidi akcidencija …   Hrvatski jezični portal

  • akcideničan — akcidèničan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji ima svojstva akcidencije SINTAGMA akcideničan slog tisk. oznaka za poslove ručnog slagara ETIMOLOGIJA vidi akcidencija …   Hrvatski jezični portal

  • akcidentalan — ȁkcidentālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. koji se pojavljuje neočekivano i nenamjerno; slučajan 2. koji nije intrinzičan; nebitan, opr. bitan 3. knjiž. koji nema organske veze s cjelinom ETIMOLOGIJA vidi akcidencija …   Hrvatski jezični portal

  • akcidentalnost — akcidentálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA ono što je slučajno; slučajnost ETIMOLOGIJA vidi akcidencija …   Hrvatski jezični portal

  • akcident — àkcident m <G mn nātā> DEFINICIJA 1. fil. a. promjenjivo, slučajno, nebitno svojstvo predmeta b. ono što ne postoji samostalno, po sebi, već postoji u drugom, kao dio drugoga 2. teol. u tomističkoj filozofiji i teologiji u kontekstu… …   Hrvatski jezični portal

  • akcidentalije — akcidèntālije ž mn DEFINICIJA glazb. stalne povisilice i snizilice, koje se bilježe između muzičkog ključa i oznake za mjeru ETIMOLOGIJA vidi akcidencija …   Hrvatski jezični portal